Милинко Васиљевић

Милинко Миле Васиљевић (Лозница, 18. март 1981) српски је спикер, новинар и аудио-продуцент.

STEFAN SIMIĆ - NIKADA ME NIJE PUSTILA U SVOJU SAMOĆU (Izvođač: Milinko Mile Vasiljević)

milevoiceover | 05 April, 2026 19:49

 

Milinko Mile Vasiljević rođen je 18. marta 1981. godine u Loznici. Svoju profesionalnu medijsku karijeru započeo je 2001. godine. Sa više od dve decenije iskustva, Vasiljević se etablirao kao istaknuti spiker, novinar, audio producent i performer čiji rad obuhvata televiziju, radio i savremene digitalne platforme. Zvanicna fotografija

 

Da bi ste poslušali interpretaciju Milinka Mileta Vasiljevića, kliknite na link ispod: 

 

 

STEFAN SIMIĆ - NIKADA ME NIJE PUSTILA U SVOJU SAMOĆU

(Izvođač: Milinko Mile Vasiljević)

 

Nikada me nije pustila u svoju samoću.

 

Nije htela ili nije smela...

 

Nikada me nije pustila u svoj stan, svoju sobu, krevet. 

Nikada mi nije dala svoje ruke, svoj osmeh, dodir.

Nikada mi nije dala ništa a želeo sam je kao ni jednu drugu...

 

Posebno tih dana kada su se sve želje sveta sklopile u potrebi za njom.

Posebno tih noći kada sam se budio i uspavljivao sa njenim likom...

 

Nisam stigao ni da je poljubim a već sam stigao da je zavolim.

Nisam stigao ni da je zagrlim a već sam stigao da je poželim samo za sebe i ukradem od svih.

 

Nikada me nije pustila u svoj život, u svoj svet. Nije htela ili nije smela...

 

Rekla je da ne mogu da shvatim njen haos, njene navike i da je bolje da ne započinjemo ništa.

Rekao sam joj da zajedno možemo sve, i da smo potrebni jedno drugom.

 

Pretvarala je milimetre koji su nas delili u kilometre, sekunde u godine. Bio sam spreman da ih pređem, preletim, sačekam, govorio sam joj to, ubeđivao je ali uzalud...

 

...ipak nije htela.

 

Mimoišli smo se tada, te noći, ne sluteći da se mimoilazimo zauvek...

 

Prošle su godine, naravno. Prošla je i ona nedodirljivost, utisak da smo važni, pale su maske. Prošle su sve one kiše i ulice koje smo prepešačili sami. Prošla su sva ona mora kojima nismo zaplivali. Prošle su sve one tajne koje nismo podelili. Prošli su filmovi, koncerti, prošla su sva ona jutra...

 

Prošla je i jedna mladost, onako, tiho i neprimetno...

...a prošla je i ona, nedavno, isto tako tiho i neprimetno pored mene, kao da se ne poznajemo.

 

A prošla je i potreba za njom...

 

U međuvremenu sam se raspitivao, bolje da nisam. Pričali su mi i slušao sam o njoj, bolje da nisu. 

 

Trčala je za onima koje nije trebalo ni da pogleda, davala se tamo gde se samo gubi, živela je za one za koje ne vredi živeti...

...ali šta sam mogao?

 

Reći ću samo, život, sudbina, ne pada mi na pamet ništa pametnije.

 

Znao sam, još tada, da njen svet ne može svako da razume. Sa svih strana zidovi, zidovi a onda ako se ne izgubiš u tom silnom odbijanju nailaziš na dušu. Čistu, staru, beskrajnu kao horizont želja jedne mladosti...

 

Ipak se ona prva izgubila u tom silnom odbijanju...

Ili se jednostavno nije našla?

Ili je drugi nisu našli...

 

Meni, eto, nije uspelo...

 

Njena priča mi je danas tako poznata, kao toliko puta odgledani film. Poznate su mi njene ruke, grudi, njen glas, kao da sam to već negde video...

 

Sva ona posebnost pretvorila se u osrednjost, zagonetka u očekivani šablon a čežnja za njom u prevaziđeni refren koji odavno više ne pevam.

 

Nije to više ista pesma, potrošili su je pogrešni...

Nije to više ista melodija, od silnog ponavljanja izgubila je suštinu...

Nije to više ista lepota, sve više liči na svaku drugu...

 

Ostala je u tom gradu, u toj ulici a ja sam otišao negde daleko, negde gde ni jedan put, ni jedna prečica ne vodi ka njoj. Ostala je nasamo sa svojom samoćom a ja sam otišao u susret nekim drugim obalama. 

 

Nema tu više ničega, samo uspomena na nešto što je moglo da se desi a nije...

 

Nema tu više ničega, samo sećanje koje je zanimljivo još jedino dok se o njemu priča.

 

 

nastavak i ostale priče na: https://www.facebook.com/stefan.simic3

 

 

 

 

 
Accessible and Valid XHTML 1.0 Strict and CSS
Powered by blog.rs - Design by BalearWeb