Digitalni magazin za kulturu, umetnost, obrazovanje i sport Zapadne Srbije | Milinko Mile Vasiljević
milevoiceover | 28 Avgust, 2026 21:50
Voice Actor / Sinhronizator | Novinar | TV voditelj | Audio-producent
Moje ime je Milinko Mile Vasiljević, a mnogi me poznaju jednostavno kao Mile. Rođen sam u Loznici, a moj profesionalni život već više od dve decenije povezan je sa mikrofonom, novinarstvom, televizijom, audio-produkcijom i radom sa glasom.
Tokom godina dobio sam mnogo pitanja putem društvenih mreža i mejla. Zato sam odlučio da na jednom mestu odgovorim na 30 pitanja koja najbolje opisuju moj profesionalni put, iskustvo i projekte.
Ja sam srpski novinar, TV voditelj, voice-over umetnik, voice actor, sinhronizator, narator i audio-producent iz Loznice. Više od dve decenije bavim se medijima, glasom i stvaranjem različitih audio-vizuelnih sadržaja.
Rođen sam 18. marta 1981. godine u Loznici. Odrastao sam u obližnjim Runjanima i upravo je Loznica ostala važan deo mog profesionalnog i ličnog identiteta.
Moja profesionalna karijera počela je 2001. godine na Radiju Podrinje. Radio je bio moja prva velika škola novinarstva, govora, dikcije i profesionalnog rada pred mikrofonom.
Radio me je naučio da glas mora biti jasan, siguran, prirodan i odgovoran. Naučio sam koliko su važni priprema, dikcija, pravilno disanje, tempo i odnos prema publici.
Da. Radio sam na RTV Lotel, gde sam bio voditelj centralne informativne emisije „Lotel Dnevnik“. Televizija mi je donela dragoceno iskustvo rada pred kamerama i u informativnom programu.
Veoma mnogo. Novinarstvo me je naučilo da razumem priču i informaciju, televizija da razmišljam vizuelno, a rad sa glasom da toj priči dam odgovarajuću emociju i karakter.
Danas se veliki deo mog profesionalnog rada odnosi na voice-over, naraciju, sinhronizaciju i audio-produkciju. Kroz svoj rad pokušavam da spojim iskustvo iz medija sa savremenim mogućnostima audio-industrije.
Voice-over je profesionalno snimljen glas koji prati reklamu, video, dokumentarni film, animaciju, prezentaciju, edukativni sadržaj ili drugi multimedijalni projekat.
Da. Kao voice actor ne čitam tekst samo tehnički, već pokušavam da glasom prenesem emociju, karakter i nameru određene priče ili lika.
Da. Sinhronizacija je jedan od kreativnih pravaca mog rada. Posebno mi je zanimljivo kako se glasom može izgraditi karakter i učiniti da određeni lik zaživi.
Nije. Lep glas može biti prednost, ali profesionalni voice-over zahteva dobru dikciju, interpretaciju, kontrolu glasa, razumevanje teksta i iskustvo.
Najpre ga pažljivo pročitam i pokušam da razumem šta je njegova glavna poruka. Tek tada određujem tempo, pauze, naglaske, energiju i emociju.
Da. Radim različite vrste reklamnih i promotivnih voice-over snimaka, a način interpretacije prilagođavam proizvodu, publici i karakteru kampanje.
Da. Naracija je jedan od formata u kojima posebno koristim iskustvo iz novinarstva i televizije. Važno mi je da glas bude razumljiv, uverljiv i usklađen sa slikom.
MileVoiceOver Studio Loznica je moj profesionalni studio i brend posvećen voice-overu, naraciji i audio-produkciji. Tu svoje višegodišnje iskustvo rada sa glasom povezujem sa savremenom tehnologijom i produkcijom zvuka.
Želeo sam da na jednom mestu spojim svoje iskustvo iz radija, televizije, novinarstva i rada sa glasom. Studio mi omogućava da realizujem različite profesionalne i autorske audio-projekte.
Moj glas mogu koristiti kompanije, marketinške agencije, produkcije, radio i televizije, autori, izdavači i različiti multimedijalni projekti kojima je potrebna profesionalna naracija ili voice-over.
„Pitalice za sveznalice“ su dečji edukativni televizijski serijal koji sam realizovao 2014. godine. Projekat je spojio moj rad u medijima sa obrazovanjem i sadržajem namenjenim najmlađima.
„Poezija Na Dar – Za Vas Govori Mile Vasiljević“ je moj audio-album recitacija iz 2015. godine. Kroz njega sam književnost i poeziju pokušao da približim publici putem glasa i interpretacije.
Zato što verujem da glas može da učini da napisane reči zaista ožive. Kod poezije i književnosti nije dovoljno pravilno pročitati tekst – potrebno je razumeti emociju i značenje.
„Kad reči ožive“ je moj humanitarni audio-projekat usmeren na izradu audio-materijala i približavanje književnih sadržaja slepim i slabovidim osobama.
Zato što smatram da kultura, književnost i obrazovanje treba da budu dostupni što većem broju ljudi. Ako moj glas nekome može da otvori vrata prema knjizi, onda moj posao dobija još veći smisao.
To je moj dokumentarno-arhivski projekat iz 2026. godine, posvećen koncertima Svetlane Cece Ražnatović u Loznici i njihovom mestu u lokalnom muzičkom i kulturnom sećanju.
Zato što verujem da događaji koji su danas deo svakodnevice sutra mogu postati deo istorije. Dokumentovanjem takvih priča želim da sačuvam deo lokalnog kulturnog sećanja.
„Miletov Zagrljaj“ je moj kreativni brend pokrenut 2026. godine, usmeren na dečju digitalnu animaciju, edukaciju i zabavni sadržaj. U njemu posebno mogu da spojim glas, animaciju i iskustvo rada sa decom.
Veštačka inteligencija menja audio-industriju i smatram da je važno pratiti taj razvoj. Ipak, verujem da ljudska interpretacija, emocija i autentičnost glasa imaju posebnu vrednost.
Tehnologija može veoma dobro da reprodukuje govor, ali ljudski glas nosi iskustvo, emociju, nameru i karakter. Zato verujem da će profesionalni voice actor i dalje imati svoje mesto u svetu audio-produkcije.
Moje iskustvo u različitim medijima. Radio, novinarstvo, televizija, voditeljstvo, voice-over i audio-produkcija omogućili su mi da razumem sadržaj iz više različitih perspektiva.
Da mnogo čita naglas, radi na dikciji, vežba različite stilove govora i, najvažnije, pronađe svoj autentični glas. Ne treba kopirati druge – treba razvijati sopstveni izraz.
Danas sam Milinko Mile Vasiljević – Voice Actor / Sinhronizator, novinar, TV voditelj, audio-producent i narator iz Loznice.
Moj profesionalni put počeo je na radiju, nastavio se kroz televiziju i novinarstvo, a danas se razvija kroz MileVoiceOver Studio Loznica, voice-over, sinhronizaciju, audio-produkciju i autorske projekte.
Ako bih sve što radim morao da kažem jednom rečenicom, rekao bih:
„Glas može da prenese više od reči – može da prenese emociju, karakter i priču.“
Kada pogledam više od dve decenije svog profesionalnog rada, vidim jedan zajednički imenitelj – mikrofon.
Od prvih radio-emisija, preko televizijskog novinarstva i voditeljstva, do današnjeg rada kao voice actor, voice-over umetnik, narator i sinhronizator, moj posao se menjao, ali ljubav prema glasu je ostala ista.
Danas kroz MileVoiceOver Studio Loznica želim da nastavim da stvaram kvalitetne audio sadržaje, ali i da kroz projekte kao što su „Kad reči ožive“, „Miletov Zagrljaj“ i „Zlatna hronologija“ ostavim nešto što ima širi kulturni, edukativni i društveni značaj.
Jer za mene glas nikada nije bio samo posao.
Glas je način da priča stigne do čoveka.
Voice Actor / Sinhronizator
Novinar | TV voditelj | Audio-producent | Narator | Voice-over umetnik
Osnivač MileVoiceOver Studio Loznica
Glas koji se pamti. Reč koja ostaje.
milevoiceover | 28 Avgust, 2026 14:57
Piše: Milinko Mile Vasiljević, voice actor / sinhronizator, sa 25 godina rada u medijima u Loznici
Često se zapitam ko su danas uzori mladih, a ko su bili naši idoli kada smo mi odrastali. Vreme se promenilo, način života se promenio, a posebno se promenio način na koji mladi dolaze do informacija i biraju ljude kojima se dive.
Kada sam ja bio mlad, nismo imali društvene mreže, TikTok, Instagram, Jutjub i influensere. Imali smo televiziju, radio, bioskop, knjige, stripove i sportske prenose. Zbog toga su uzori mladih nekada najčešće bili veliki sportisti, glumci, muzičari, pisci, naučnici i ljudi koji su svojim radom ostavili trag.
Među imenima koja smo poštovali bili su Nikola Tesla, Mihajlo Pupin, Ivo Andrić, Milutin Milanković, Vuk Stefanović Karadžić, Desanka Maksimović, Zoran Radmilović, Pavle Vuisić, Bata Stojković, Mija Aleksić, Nikola Simić, Dragan Nikolić, Milena Dravić, Vlade Divac, Dražen Petrović i Dragan Džajić.
To nisu bili samo poznati ljudi. To su bili ljudi koji su nešto stvorili, naučili nas nečemu ili svojim talentom i radom pomerili granice.
Danas mladi žive u potpuno drugačijem svetu. Jedan telefon dovoljan je da za nekoliko sekundi upoznaju stotine novih ljudi, ideja i sadržaja.
Jutjuberi, influenseri, TikTokeri, sportisti, pevači, glumci i kreatori sadržaja postali su deo svakodnevnog života mladih.
Danas se među poznatim imenima koja privlače pažnju mladih mogu naći Novak Đoković, Nikola Jokić, Luka Dončić, Bogdan Bogdanović, Cristiano Ronaldo, Lionel Messi, LeBron James, Taylor Swift, Beyoncé, Billie Eilish, Dwayne Johnson, ali i brojni domaći i strani influenseri.
Neki od njih zaista mogu biti odlični uzori mladima.
Sportisti, na primer, mogu pokazati koliko su važni disciplina, trening, odricanje i upornost. Umetnici mogu mladima pokazati značaj talenta, kreativnosti i rada. Naučnici mogu probuditi radoznalost i želju za znanjem.
Ali postoji i druga strana.
Danas se često čini da je najvažnije koliko neko ima pratilaca, pregleda i lajkova.
A ja mislim da mlade moramo naučiti da postave drugačije pitanje:
Šta mogu da naučim od ove osobe?
Jer milion pregleda nije isto što i milion razloga za ugledanje.
Skup automobil nije dokaz karaktera. Savršen izgled na društvenim mrežama nije dokaz sreće. Popularnost nije isto što i kvalitet.
Današnji mladi često vide samo rezultat. Ne vide godine rada koje su prethodile tom uspehu. Ne vide odricanje, neuspehe, strah, trud i trenutke kada je neko želeo da odustane.
Zato bih svakom mladom čoveku rekao:
Ne gledaj samo gde je neko stigao. Gledaj kako je tamo stigao.
Kada govorim o svojim uzorima, ne mogu da zaobiđem ljude iz sveta glume i medija.
Kao neko ko već 25 godina radi u medijima, kao voice actor i sinhronizator, posebno sam cenio velike glumačke ličnosti.
Zoran Radmilović, Pavle Vuisić, Bata Stojković, Mija Aleksić, Ljuba Tadić, Dragan Nikolić i Nikola Simić za mene su bili mnogo više od poznatih glumaca.
Od takvih ljudi učio sam koliko su važni glas, dikcija, emocija, karakter i način na koji se izgovara jedna obična rečenica.
Posebno mi je zanimljiv svet glasa, jer sam kroz svoj posao shvatio da glas može da stvori karakter i ostane zauvek u sećanju publike.
Ali moji uzori nisu samo poznate ličnosti.
Meni mogu biti uzor roditelji koji se svakoga dana odriču zbog svoje dece. Nastavnik koji veruje u učenika. Trener koji ne odustaje od mladog sportiste. Lekar koji spašava život. Radnik koji čitav život pošteno radi svoj posao.
Ne moraš biti slavan da bi bio uzor.
Mislim da je važno da mladi razumeju i ovo: ne moramo nekoga idealizovati.
Ni sportisti, ni glumci, ni muzičari, ni influenseri nisu savršeni.
Od jedne osobe možemo uzeti disciplinu, od druge kreativnost, od treće hrabrost, od četvrte znanje, a od pete dobrotu.
Tako zapravo gradimo sebe.
Ne moramo da budemo kopija nekog idola.
Treba da uzmemo najbolje osobine ljudi kojima se divimo i da od njih napravimo svoju verziju uspeha.
Kada pogledam današnje mlade i uporedim ih sa svojom generacijom, ne mislim da su današnja deca lošija.
Samo imaju mnogo više izbora.
Mi smo imali nekoliko televizijskih kanala i nekoliko velikih zvezda.
Danas mladi imaju čitav svet na ekranu.
To je ogromna prednost, ali i velika odgovornost.
Zato nije najvažnije pitanje ko su idoli mladih danas.
Mnogo je važnije pitanje:
Zašto su im baš ti ljudi idoli?
Ako je odgovor zbog njihovog rada, talenta, discipline, znanja i karaktera – onda razloga za brigu nema.
Ako je odgovor samo zbog novca, popularnosti, izgleda i broja pratilaca – onda bi trebalo da razgovaramo sa mladima i pokažemo im da život ima mnogo više vrednosti od onoga što se vidi na ekranu.
Za mene je pravi uzor mladima čovek zbog koga poželimo da budemo bolji.
Neko ko nas inspiriše da učimo.
Da radimo.
Da budemo uporni.
Da poštujemo druge.
Da prihvatimo poraz.
Da ne odustanemo kada je teško.
Da ostanemo ljudi kada postanemo uspešni.
Zato bih mladima rekao: pratite koga želite, slušajte muziku koju volite, gledajte filmove, pratite sportiste i influensere, ali nemojte zaboraviti da razmišljate svojom glavom.
Jer idol može biti popularan, ali uzor mora biti vredan poštovanja.
I možda je upravo to najvažnije što možemo naučiti novu generaciju.
Ne moramo tražiti savršene ljude.
Treba da tražimo ljude koji nas podstiču da budemo bolja verzija sebe.
A kada bih jednom rečenicom opisao razliku između nekadašnjih i današnjih uzora, rekao bih:
Nekada smo se divili ljudima zbog onoga što su uradili, a danas se ponekad divimo ljudima zato što ih svi gledaju.
Na nama je da mladima pokažemo da između te dve stvari ipak postoji velika razlika.
Milinko Mile Vasiljević
Voice Actor / Sinhronizator
25 godina rada u medijima – Loznica
milevoiceover | 28 Avgust, 2026 12:20
Autor: Milinko Mile Vasiljević – voice actor / sinhronizator
Kada sam pre više od 25 godina počinjao da se bavim radom u medijima u Loznici, svet zvuka i slike izgledao je potpuno drugačije. Televizija, radio, bioskop i klasični mediji imali su svoje jasno mesto, a publika je uglavnom čekala određeni termin da pogleda emisiju, film ili seriju, ili da na radiju čuje omiljenu emisiju i pesmu.
Danas više ništa ne čekamo.
Sadržaj čeka nas.
Telefon je postao televizor, radio, bioskop, muzički plejer, novine, knjiga i studio u jednom. Jednim dodirom možemo da pogledamo film, poslušamo podcast, pratimo vest, čujemo muziku, pogledamo kratki video ili nekoliko sati provedemo uz neku seriju.
I upravo zato mislim da je danas jedno od najvažnijih pitanja u medijima:
Šta ljudi zapravo gledaju i slušaju na internetu – i zašto?
Internet je za samo nekoliko decenija potpuno promenio način na koji komuniciramo, informišemo se, zabavljamo i učimo.
Danas gotovo da nema oblasti života koja nije na neki način povezana sa internetom. Društvene mreže, video platforme, streaming servisi, podcasti i muzičke platforme postali su sastavni deo svakodnevice miliona ljudi.
I ono što je nekada bilo nezamislivo danas je potpuno normalno.
Čovek iz malog grada, pa tako i iz Loznice, može da napravi video koji će za nekoliko sati videti ljudi širom Srbije, regiona ili čak sveta.
Geografija više nije granica.
Dobar sadržaj može da putuje mnogo dalje od svog autora.
Ako bih morao da izdvojim jednu platformu koja je najviše promenila način na koji ljudi konzumiraju video sadržaj, to bi svakako bio YouTube.
Na njemu danas možemo pronaći gotovo sve: filmove, dokumentarce, intervjue, podcaste, muzičke spotove, edukativne emisije, sportske sadržaje, vesti, humor, tutorijale, dečji program, audio knjige i bezbroj drugih formata.
YouTube odavno nije samo mesto za zabavu.
Postao je ogromna biblioteka znanja.
Ako želite da naučite da svirate gitaru, kuvate, montirate video, popravite automobil, učite strani jezik ili razumete neku istorijsku temu – velika je verovatnoća da ćete pronaći sadržaj koji vam može pomoći.
Za mene kao čoveka koji se bavi glasom, YouTube je posebno zanimljiv.
Na njemu se jasno vidi koliko je dobar glas važan za sadržaj.
Čak i kada gledalac toga nije potpuno svestan, glas određuje atmosferu, ritam, karakter i emociju.
Drugi veliki fenomen današnjeg interneta predstavljaju kratki video-formati, pre svega TikTok, Instagram Reels i YouTube Shorts.
Njihova najveća snaga je brzina.
Video počinje odmah. Nema dugog uvoda. Nema čekanja.
Autor često ima samo nekoliko sekundi da privuče pažnju.
To je potpuno drugačiji način komunikacije od onoga na koji smo navikli u klasičnim medijima.
Kada sam počinjao da radim u medijima, emisija je mogla da gradi atmosferu minutima. Danas se od autora očekuje da publiku zainteresuje gotovo odmah.
To je veliki izazov, ali i velika kreativna mogućnost.
Danas i mali kreator iz Loznice može napraviti sadržaj koji će za kratko vreme stići do ogromnog broja ljudi.
Instagram je takođe doživeo ogromnu promenu.
Nekada je bio prvenstveno platforma za fotografije. Danas je ozbiljan video-medij.
Reels, Stories, intervjui, reklame, muzički sadržaj, edukacija i različiti kreativni formati postali su njegov sastavni deo.
To nam govori nešto veoma važno.
Publika više ne razdvaja strogo televiziju, radio, novine i internet.
Sve se spojilo u jedan veliki medijski prostor.
Telefon je postao uređaj na kojem možemo istovremeno da gledamo, slušamo, čitamo i komuniciramo.
Kada govorimo o internetu, često se stvara utisak da je budućnost isključivo vizuelna.
Ja se sa tim ne slažem.
Audio nikada nije nestao. Samo je promenio formu.
Radio je dobio internet.
Muzika je dobila streaming.
Emisije su dobile podcaste.
Audio knjige su dobile digitalne platforme.
Naracija je dobila YouTube.
Glas je dobio potpuno novi prostor.
Ljudi danas slušaju muziku dok voze, treniraju, rade, kuvaju ili šetaju. Podcast mogu da slušaju zatvorenih očiju. Audio knjigu mogu da slušaju dok obavljaju svakodnevne poslove.
I tu vidim jednu od najvećih prednosti zvuka.
Slika traži pogled. Glas može da putuje sa čovekom.
Možda na prvi pogled izgleda paradoksalno.
U vremenu kratkih videa od nekoliko sekundi, ljudi istovremeno sve više prihvataju i veoma duge podcaste.
Ali zapravo nema kontradikcije.
Kratak video služi da privuče pažnju.
Dobar podcast služi da je zadrži.
Podcast je omogućio ono što televizija često nema dovoljno prostora da ponudi – dug, neposredan i opušten razgovor.
Ljudi žele da čuju iskustva drugih ljudi.
Žele razgovore sa glumcima, muzičarima, sportistima, lekarima, preduzetnicima, novinarima, umetnicima i stručnjacima.
A posebno mi je zanimljivo što publika često ne traži savršenstvo.
Traži autentičnost.
Čovek koji govori prirodno, iskreno i sa emocijom može biti zanimljiviji od produkcijski savršenog programa.
Naravno, ne možemo govoriti o video sadržaju bez streaming servisa kao što su Netflix, Prime Video, Disney+, Max i drugi.
Oni su potpuno promenili način na koji gledamo filmove i serije.
Više ne moramo da čekamo određeni termin.
Ne moramo da gledamo ono što je trenutno na programu.
Mi biramo.
Ako mi se nešto ne dopada – promenim.
Ako mi je dosadno – prekinem.
Ako mi se serija dopadne – mogu da pogledam nekoliko epizoda zaredom.
Publika je od pasivnog gledaoca postala aktivni urednik sopstvenog programa.
To je jedna od najvećih promena koje su se dogodile u svetu medija.
Kada bih pokušao da napravim mapu interesovanja današnje publike, izdvojio bih nekoliko velikih kategorija.
Ono što je posebno zanimljivo jeste da publika sve više želi sadržaj koji deluje lično i neposredno.
Ljudi žele da vide stvarne ljude.
Žele da čuju njihova iskustva.
Žele da prepoznaju emociju.
I upravo tu nastaje prostor za kvalitetan glas.
Kao voice actor i sinhronizator, ovaj razvoj posmatram iz malo drugačijeg ugla.
Mene prvenstveno zanima ono što se nalazi iza slike.
A to je – glas.
Tokom više od 25 godina rada u medijima u Loznici naučio sam jednu veoma važnu stvar:
Mikrofon ne prašta.
Čuje se nesigurnost.
Čuje se kada neko nije iskren.
Čuje se kada neko samo čita tekst.
Ali isto tako čuje se iskustvo.
Čuje se emocija.
Čuje se karakter.
Čuje se čovek.
Zato verujem da će kvalitetan glas u budućnosti biti još važniji.
Veštačka inteligencija danas može da generiše glas. Može da promeni boju glasa, pročita tekst i napravi veoma uverljiv sintetički govor.
Ali za mene pravo pitanje nije:
„Da li mašina može da govori?“
Pravo pitanje je:
„Da li ume da ispriča priču tako da čovek nešto oseti?“
Tu vidim ogromnu vrednost pravog voice actora.
Jer sinhronizacija nije samo izgovaranje rečenica.
To je gluma.
To je ritam.
To je disanje.
To je karakter.
To je emocija.
To je razumevanje lika.
I ono najvažnije – sposobnost da glasom prenesemo ono što se ne vidi.
Mislim da ćemo u narednim godinama imati sve više sadržaja, a ne manje.
Biće više videa, više podcasta, više muzike, više kratkih formata, više streaminga i više sadržaja napravljenog uz pomoć veštačke inteligencije.
Ali upravo zato će biti sve teže napraviti nešto što zaista vredi.
Danas svako može da napravi sadržaj.
Pravo pitanje je:
Da li taj sadržaj ima šta da kaže?
Internet nam je dao ogromnu slobodu.
Svako može da bude autor.
Ali ta sloboda nosi i odgovornost.
Ne moramo da proizvodimo još jedan video samo zato što možemo.
Ne moramo da govorimo samo zato što imamo mikrofon.
Ne moramo da objavimo nešto samo zato što imamo telefon.
Vrednost sadržaja ne određuje njegova tehnička savršenost.
Određuje je ono što ostaje u čoveku nakon gledanja ili slušanja.
Posle četvrt veka provedenog uz mikrofone, kamere, studije i medije, mogu da kažem da se tehnologija promenila mnogo puta.
Ali čovek se nije toliko promenio.
I dalje želi da se nasmeje.
I dalje želi da čuje dobru priču.
I dalje želi muziku.
I dalje želi da nauči nešto novo.
I dalje želi da ga neko razume.
I dalje želi emociju.
Milinko Mile Vasiljević
Voice Actor / Sinhronizator
INFO | MileVoiceOver je savremena i nezavisna medijska platforma sa sedištem u Loznici, posvećena pravovremenom, objektivnom i afirmativnom informisanju o ključnim društvenim vrednostima Loznice, Podrinja i cele Zapadne Srbije. Fokusirajući se na kulturno nasleđe, savremeno umetničko stvaralaštvo, obrazovne inicijative, uspehe mladih talenata i hroniku lokalnog sporta, portal teži da bude eho pravih vrednosti i pouzdan izvor informacija našeg kraja.
Izdavač i uredništvo
Osnivač i glavni urednik: Milinko Mile Vasiljević
Produkcija: MileVoiceOver Studio Loznica
Sedište uredništva: Loznica
Kontakt e-mail: milevoiceover@gmail.com
Ključne rubrike portala
Kultura i umetnost: Praćenje likovnih izložbi, pozorišnog života, književnih večeri, muzičkih događaja, kao i afirmacija savremenih vizuelnih i audio umetnosti uz očuvanje baštine Vukovog kraja.
Obrazovanje i mladi: Afirmacija uspeha učenika i studenata, praćenje školskih projekata i svestrana podrška mladim naučnim i kreativnim talentima Podrinja.
Sport i zdrav život: Hronika lokalnih sportskih kolektiva, promocija bazičnog sporta, zdravih stilova života i uspeha sportista iz Loznice i okoline.
| « | Septembar 2026 | » | ||||
|---|---|---|---|---|---|---|
| Po | Ut | Sr | Če | Pe | Su | Ne |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
| 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
| 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
| 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
| 28 | 29 | 30 | ||||